REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO FINANCIJA
UPRAVA ZA FINANCIJSKI SUSTAV
KLASA: 450-08/12-01/13
URBROJ: 513-11/12-3
Zagreb, 22. veljače 2012.

HRVATSKA UDRUGA POSLODAVACA
n/r gosp. Davor Majetić, glavni direktor
Ulica Pavla Hatza 12
10000 Zagreb

Predmet: Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza -upit
              -mišljenje, daje se

veza: Vaš dopis HUP-ZG-OO54/12-I

Vezano uz Vašu zamolbu za mišljenjem o primjeni Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza (Narodne novine, broj 125/11 , dalje u tekstu: Zakon) u nastavku iznosimo slijedeće:

Zakonom je u članku 2. uređeno kako se ugovorom među poduzetnicima može ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 60 dana, a iznimno može i duzi rok ali je taj rok podložan ocjeni ništetnosti sukladno članku 4. Zakona.

Sukladno navedenom, moguće je ugovoriti i rok ispunjenja novčanih obveza duži od 60 dana ako to dopuštaju trgovački običaji i narav predmeta ugovora, odnosno ako je to proizlazi iz specifičnosti određene djelatnosti, primjerice poljoprivredne proizvodnje i proizvodnih ciklusa u toj proizvodnji. Međutim, ako oštećena strana iz tog ugovora smatra kako je rok iznad 60 dana neprimjeren može podnijeti zahtjev za ocjenu ništetnosti sukladno članku 4. Zakona, a ocjenu li je odredba ugovora koja ureduje rokove ništetna donosi nadležni sud.

Vezano uz pitanje primjenjuje li se ovaj Zakon na ugovore koji su sklopljeni prije njegova stupanja na snagu, a Zakon je stupio na snagu 01 . siječnja 2012., upućujemo na odredbe članka 8. Zakona kojima je uređeno kako se Zakon neće primjenjivati na ugovore koji su sklopljeni prije njegova stupanja na snagu.

Slijedom navedene odredbe članka 8. Zakona mišljenja smo kako se ovaj Zakon ne primjenjuje na isporuke robe ili usluga u 2012. ako su ugovori kojima su ove isporuke ugovorene sklopljeni prije 01 . siječnja 2012. i ako su u tim ugovorima ugovoreni i rokovi ispunjenja novčane obveze. Ako rokovi ispunjenja novčane obveze u tim ugovorima sklopljenim prije 01 . siječnja 2012. nisu ugovoreni tada se primjenjuju rokovi propisani Zakonom s tim da se i dalje u ugovorima među poduzetnicima, sukladno članku 2. stavku 2. Zakona, mogu ugovoriti rokovi ispunjenja novčane obveze duži od 60 dana, ali su ti rokovi podložni ocjeni ništetnosti kako je već navedeno gore u tekstu.

Vezano uz pitanje teritorijalne primjene Zakona upućujemo na odredbe članka 1. Zakona kojima je uređeno kako su novčane obveze koje se uređuju Zakonom novčane obveze nastale na temelju ugovora što ih sklapaju poduzetnici među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti te istih takvih ugovora sklopljen ih između poduzetnika i osoba javnog prava. Istim člankom Zakona poduzetnici su definirani kao poduzetnici kako su uređeni poreznim propisima uključujući trgovačka društva koja su sektorski naručitelji kako su uređena propisima o javnoj nabavi, dok su osobe javnog prava javni naručitelji kako su uređeni propisima o javnoj nabavi te sektorski naručitelji koji nisu poduzetnici. Također, Zakonom je uređeno i kako se na ostale obvezne odnose iz navedenih ugovora primjenjuju odredbe zakona koji uređuje obvezne odnose.

Slijedom navedenoga, Zakonom se uređuju odnosi u kojima su obje ugovorne strane rezidenti, dakle poduzetnici odnosno osobe javnoga prava čije je sjedište u Republici Hrvatskoj i primjena Zakona u ugovornim odnosima između rezidenata je obvezujuća.

U slučaju kada je u ugovornim odnosima koji su uređeni Zakonom kao jedna od ugovornih strana nerezident, tada je, sukladno članku 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima koji je preuzet kao republički zakon (Narodne novine, broj 53191) , za ugovor mjerodavno pravo koje su izabrale ugovorne strane ako zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Vezano uz pitanje vremenske primjene Zakona i sankcioniranja neplaćenih obveza nastalih prije 01. siječnja 2012. ili obveza nastalih u 2012., a koje se odnose na ugovore sklopljene prije 01. siječnja 2012. , upućujemo na odredbe članka 8. Zakona i već naprijed navedeno mišljenje kako se ovaj Zakon ne primjenjuje na isporuke robe ili usluga u 2012. ako su ugovori kojima su ove isporuke ugovorene sklopljeni prije 01. siječnja 2012. odnosno prije stupanja na snagu Zakona.

Vezano uz pitanje hoće li banke odobravati kredite firmama da bi platile svoje obveze i pod kojim uvjetima, izvješćujemo Vas kako ovo pitanje nije predmetom uređenja Zakona već je to pitanje odnosa klijenta i banke.

Vezano uz problem plaćanja javnog sektora, iako u dopisu nije dovoljno jasno obrazloženo, upućujemo na odredbe članka 1. Zakona kojim su poduzetnici definirani kao poduzetnici kako su uređeni poreznim propisima uključujući trgovačka društva koja su sektorski naručitelji kako su uređena propisima o javnoj nabavi, dok su osobe javnog prava javni naručitelji kako su uređeni propisima o javnoj nabavi te sektorski naručitelji koji nisu poduzetnici.

Člankom 5. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 90/11) uređeno je kako su javni naručitelji državna tijela Republike Hrvatske i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, zatim pravne osobe koje su osnovane za određene svrhe radi zadovoljavanja potreba u općem interesu, a koje nemaju industrijski ili trgovački značaj i ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta i to da se financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinice lokalne odnosno iz proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave ili sredstava drugih takvih pravnih osoba u iznosu većem od 50%, ili da nadzor nad poslovanjem tih pravnih osoba obavljaju državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili druge takve pravne osobe, ili da više od polovice članova nadzornog odbora, uprave ili odgovarajućeg tijela za upravljanje te vođenje poslova imenuju državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili druge takve pravne osobe te na kraju zajednice navedenih tijela ili navedenih pravnih osoba.

Člankom 6. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 90/11) uređeno je kako su sektorski naručitelji javni naručitelji koji se bave jednom ili više slijedećih djelatnosti, a to su plin, toplinska i električna energija, vodoopskrba, istraživanje ili vađenje nafte, plina, ugljena ili ostalih krutih goriva, prijevozne usluge (koje se pružaju javnosti u području prijevoza željeznicom, gradskom željeznicom, automatiziranim sustavima, tramvajem, autobusom, trolejbusom ili žičarom) zatim djelatnosti zračnih, morskih i riječnih luka te poštanske usluge u slučajevima kada nabavljaju robu , radove ili usluge za potrebe obavljanja tih djelatnosti. To su zatim trgovačka društva u kojima javni naručitelj ili više javnih naručitelja ima ili može imati neposredan ili posredan prevladavajući utjecaj na osnovi njihova vlasništva, financijskog udjela ili na osnovi pravila koja vrijede za društva i koja obavljaju jednu ili više prethodno navedenih djelatnosti kada nabavljaju robu , radove ili usluge za potrebe obavljanja tih djelatnosti te subjekti koji na temelju posebnog ili isključivog prava koje im je dodijelilo nadležno tijelo obavljaju jednu od navedenih djelatnosti ili kombinaciju tih djelatnosti kada nabavljaju robu , radove ili usluge za potrebe obavljanja tih djelatnosti, a nisu javni naručitelji ili trgovačka društva.

Također, člankom 3. stavkom 3. Zakona uređeno je kako se novčane obveze u ugovorima između poduzetnika i osoba javnog prava, a u kojima su poduzetnici ili zavod koji provodi obvezno zdravstveno osiguranje j zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad dužnici novčane obveze , ispunjavaju sukladno odredbama koje vrijede za ugovore među poduzetnicima.

Slijedom navedenih odredbi poduzetnicima se smatraju i tvrtke iz, kako navodite u dopisu javnog sektora, koje ispunjavaju naprijed navedene odredbe Zakona i na koje se odnose odredbe članka

2. Zakona, dakle i odredbe kojima je moguće ugovoriti rokove duže od 60 dana ako to dopuštaju trgovački običaji i narav predmeta ugovora, odnosno ako to proizlazi iz specifičnosti određene djelatnosti, ali su ti duži rokovi podložni ocjeni ništetnosti od strane suda, a po zahtjevu oštećene ugovorne strane.

Napominjemo kako je Zakonom u članku 3. uređeno da se u ugovorima između poduzetnika i osoba javnog prava u kojem je osoba javnog prava dužnik novčane obveze može ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 30 dana, iznimno može i duži rok ispunjenja novčane obveze ali ne duži od 60 dana, s tim da je taj rok, između 30 dana i 60 dana, podložan ocjeni ništetnosti od strane suda, a po zahtjevu oštećene ugovorne strane. Dakle, država se uzima kao primjer financijske discipline.

Vezano uz ostala pitanja oko načina plaćanja, ispostavljanja računa i načina naplate izvješćujemo Vas kako Zakon uređuje rokove ispunjenja novčane obveze, a na sve druge odredbe ugovora primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 125/11).

Vezano uz pitanje blokade računa dužnika radi plaćanja kazni u slučaju utvrđenog prekršaja propisanog Zakonom u odnosu na potraživanje vjerovnika izvješćujemo Vas kako vjerovnik, u slučaju dužnikova kašnjenja u svakom trenutku može temeljem Ovršnoga zakona tražiti namirenje svoje tražbine kako je to mogao i do stupanja na snagu Zakona.

POMOĆNIK MINISTRA FINANCIJA

dr.sc. Maroje Lang