Attachments:
Download this file (CARINSKA OSLOBOĐENJA-2013.ppt)CARINSKA OSLOBOĐENJA-2013.ppt[ ]121 Kb

Boris Šoštarić, dipl. iur.

INSTITUTI OSLOBOĐENJA OD PLAĆANJA UVOZNIH DAVANJA PO PRISTUPU EUROPSKOJ UNIJI

Uvodne napomene

Očekivanim pristupom Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije s danom 01. srpnja 2013. godine, osim preuzimanja i početka neposrednog primjenjivanja cjelokupnog carinskog zakonodavstva Unije, iako su u procesu usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s europskim, a kako bi praktički neprimjetno protekla ta primjena, gotovo u potpunosti preuzeta sva pravila i procedure koji se odnose na postupanja carinske službe, ipak će pojedini segmenti toga sustava doživjeti određene izmjene. Između ostaloga to je i područje oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja, jer su kao ostatak iz dvadesetogodišnjeg egzistiranja autonomnih propisa, dobrim dijelom i izvan carinskog sustava, do danas postojali mnogi instituti oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja, koji međutim s danom pristupa neizostavno prestaju s primjenom.

Tako primjerice, danom pristupa prestaju s primjenom odredbe o oslobođenjima koje još danas uređuju Zakon o poticanju investicija i unapređenju investicijsko-poduzetničkog okruženja, Zakon o obrani i Uredba o naoružanju i vojnoj opremi na koje se ne plaća Carina, Zakon o obnovi i razvitku Grada Vukovara, Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica.

U sklopu carinskog sustava, tijekom predpristupnih pregovora u okviru poglavlja 29. – Carinska unija, i svih poduzetih aktivnosti proteklih godina, izmijenjene su odredbe članka 187. Carinskog zakona i Uredbe o uvjetima i postupcima za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine kako bi se pojedini instituti carinskih oslobođenja uskladili s odgovarajućim europskim propisima.

Tako je proteklih godina izvršeno usklađivanje s odgovarajućim propisima Europske unije - posebno Uredbom o oslobođenjima od carine (Council Regulation - EC No 918/83 od 28. ožujka 1083. godine).

Uedba Vijeća (EEZ) br. 918/83 od 28. ožujka 1983. o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici značajno je izmijenjena i dopunjena ukupno devet puta, te ju je radi jasnoće i racionalnosti bilo potrebno osuvremeniti i zamijeniti novom.

Naime, osnovna postavka carinskog sustava Europske unije je zaštita gospodarstva Unije, te stoga i naplata carine prema odredbama iz zajedničke carinske tarife, koja se primjenjuju na svu robu uvezenu u Zajednicu, uključujući i poljoprivredne prelevmane i sva druga uvozna davanja utvrđenih u okviru zajedničke poljoprivredne politike ili specifičnih režima koji se primjenjuju na određenu robu koja je dobivena preradom poljoprivrednih proizvoda.

Međutim, u određenim dobro definiranim okolnostima, kada zbog posebnih uvjeta pod kojima se roba uvozi nema uobičajene potrebe da se zaštiti gospodarstvo, to oporezivanje nije opravdano, te je poželjno je da se u takvim okolnostima predvidi, kao što se to tradicionalno radi u većini carinskih sustava, da se omogući da roba bude oslobođena od uvoznih carina kojima bi inače podlijegala.

Ti režimi oslobođenja također mogu biti rezultat multilateralnih međunarodnih konvencija kojima su ugovorne stranke sve ili neke države članice. Kada Zajednica treba primjenjivati takve konvencije, to pretpostavlja uvođenje pravila Zajednice o oslobođenju od carina koja su uobličena tako da, u skladu sa zahtjevima Carinske unije, uklone razlike u cilju, opsegu primjene i uvjetima za primjenu oslobođenja iz tih konvencija te da svim dotičnim strankama omoguće da uživaju iste pogodnosti u cijeloj Zajednici.

Određena oslobođenja koja se primjenjuju u državama članicama proizlaze iz specifičnih konvencija sklopljenih s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama. Te konvencije, s obzirom na svoju svrhu, tiču se samo države članice potpisnice. Čini se da na razini Zajednice nije potrebno definirati uvjete za davanje tih oslobođenja, nego je dovoljno jednostavno odobriti ta oslobođenja, prema potrebi kroz odgovarajući postupak koji je uspostavljen u tu svrhu.

Isto tako, provedba zajedničke poljoprivredne politike znači da se u određenim okolnostima za neku robu mogu obračunati i izvozne carine. Stoga je također potrebno na razini Zajednice utvrditi u kojim se slučajevima može odobriti oslobođenje od tih carina.

Imajući sve gornje u vidu, Vijeće Europske unije donijelo je potpuno novu Uredbu (Council Regulation EC No 1186/2009) od 16. studenoga 2009. godine, i koja će se kao krovni propis neposredno početi primjenjivati i u Republici Hrvatskoj u robnom prometu s trećim zemljama od dana pristupa.

Ovom se Uredbom utvrđuju oni slučajevi u kojima se, zbog posebnih okolnosti, odobrava oslobođenje od uvoznih carina, izvoznih carina i mjere donesene na temelju članka 133. Ugovora kada se roba pušta u slobodan promet ili se izvozi iz carinskoga područja Zajednice.

U smislu ove Uredbe:
(a) „uvozne carine“ označavaju carine i davanja s jednakim učinkom i također poljoprivredne prelevmane i druga uvozna davanja predviđena u okviru zajedničke poljoprivredne politike ili u okviru specifičnih režima koji se primjenjuju na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda;
(b) „izvozne carine“ označavaju poljoprivredne prelevmane i druga izvozna davanja predviđena u okviru zajedničke poljoprivredne politike ili u okviru specifičnih režima koji se primjenjuju na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda;
(c) „osobno vlasništvo“ označava svako vlasništvo namijenjeno za osobnu uporabu dotičnih osoba ili za ispunjavanje njihovih potreba u kućanstvu,a podrazumijeva kućanske predmete, bicikli i motocikle, privatna motorna vozila i njihove prikolice, kamp kućice, rekreacijska plovila i privatni zrakoplovi, kućanske zalihe koje odgovaraju uobičajenim zahtjevima jedne obitelji, kućne ljubimce i životinje za jahanje. Osobno vlasništvo ne smije biti takvo da svojom naravi ili količinom pokazuje da ga se uvozi zbog komercijalnih razloga Kućanski predmeti“ označavaju osobne predmete, posteljinu za kućanstvo, namještaj i opremu namijenjenu za osobnu uporabu dotičnih osoba ili za ispunjavanje njihovih potreba u kućanstvu;
(d) „alkoholni proizvodi“ označavaju proizvode (pivo, vino, aperitive od vinske ili alkoholne baze, konjake, likere ili alkoholna pića itd.) koji potpadaju pod tarifne brojeve 2203 do 2208 Kombinirane nomenklature.

Osim ako nije drugačije predviđeno spomenutom Uredbom, pojam „treće zemlje“ također obuhvaća one dijelove teritorija država članica koji su isključeni iz carinskoga područja Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o uspostavi Carinskoga kodeksa Zajednice.

Kako dakle, Republika Hrvatske od dana pristupa neposredno primjenjuje spomenutu Uredbu, to je neophodno do toga datuma donijeti i provedbeni pravilnik, kojime će se detaljnije regulirati uvjeti i postupak za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja, kako su to učinile i ostale zemlje članice. Također će biti neophodno donijeti i interni Naputak Carinske uprave radi još detaljnije razrade i davanja pojašnjenja o pojedinim institutima oslobođenja.

Sve aktivnosti radi donošenje navedenih propisa i naputaka su u završnoj fazi, te bi bilo korisno nešto detaljnije opisati osobine i sadržaj spomenutih propise (koji su u završnoj fazi izrade) kao i pojedine institute oslobođenja, koji se unekoliko razlikuju od danas važećih.


Predstojeća regulativa


Uredba Vijeća broj 1186/2009 od 16. studenoga 2009. godine, kako je već rečeno, zamijenila je vrlo staru Uredbu 918/83, ne samo zbog potpune promjene strukture članica Europske unije, već i niza naknadnih amandmana te promjena u carinskoj politici Unije. Sadržajno Uredba se sastoji od ukupno 30 instituta oslobođenja od uvoznih davanja, 5 instituta oslobođenja od izvoznih davanja, te općih odredbi koje uređuju neka osnovna pravila postupanja, te posebno procedure kod potrebe za primjenom bilateralnih međudržavnih sporazuma koje neka zemlja članica zaključuje s trećim zemljama, a isti sadržavaju i odredbe o oslobođenjima.

Nastavno na činjenicu uređivanja samo najbitnijih elemenata pojedinih instituta oslobođenja, svaka zemlja članica nedvojbeno je morala u okviru nacionalnog provedbenog carinskog zakonodavstva donijeti propise koji uređuju procedure za ostvarivanje prava na oslobođenja. Primjerice, tako su i Slovenija i Austrija pravilnicima, utemeljenim na zakonima za provedbu carinskih propisa Unije, uredili detalje za provedbu Uredbe. Na isti način, temeljem odredaba skorašnjeg Zakona o provedbi carinskih propisa Europske unije (koji je u završnoj fazi usklađivanja s tijelima EU i tijelima državne uprave, pred upućivanja u Hrvatski Sabor na usvajanje), u završnoj fazi izrade je i Pravilnik o ostvarivanje prava na oslobođenja od plaćanja uvoznih i izvoznih davanja, kojima se uređuju detalji provedbe pojedinih instituta oslobođenja iz Uredbe.

Prema općim odredbama Pravilnika, oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja pri puštanju robe u slobodan promet znači carinu i druga uvozna davanja koja imaju isti efekt kao carina, kao i poljoprivredna i druga uvozna davanja propisana mjerama poljoprivredne politike. Oslobođenje od plaćanja izvoznih davanja pri izvozu robe znači izvoznu carinu, kao i poljoprivredna i druga izvozna davanja propisana mjerama poljoprivredne politike

Carinski uredi, u slučajevima udovoljavanja zahtjevu za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja, odluku o oslobođenju od plaćanja carine, u pravilu donose u obliku bilješke na podnijetoj carinskoj deklaraciji, osim ako ovim Pravilnikom u određenim slučajevima nije drugačije uređeno. U slučajevima kada se podnosi samo usmena carinska deklaracija, odluku o udovoljavanju zahtjevu za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja, carinski uredi donose trakođer usmeno ili stavljanjem zabilješke na ispravi koja je podnesena carinskom tijelu radi ostvarivanja prava.

Isprave, koje u vezi s oslobođenjima u skladu s uvjetima iz Pravilnika izdaju druga tijela državne uprave, mogu se koristiti u postupcima pred carinskim uredima ukoliko se odnose na područje iz nadležnosti tih tijela, i o kojima ovo tijelo vodi službene evidencije, te ukoliko od datuma izdavanja odnosnih isprava nije proteklo više od šest mjeseci.

Novina, u odnosu na sadašnju regulativu je i mogućnost da radi provedbe carinskog nadzora kada je kod primjene oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja predviđena zabrana otuđenja u određenom vremenskom razdoblju od dana puštanja robe u slobodan promet, carinski uredi mogu zahtijevati da korisnik vidljivo označi predmete koji su bili oslobođeni od plaćanja uvoznih davanja. Oznake nije dozvoljeno odstraniti prije proteka roka nakon kojega je dozvoljeno otuđenje odnosne robe.

Potrebno je također naglasiti da uz Uredbu i spomenuti nacionalni Pravilnik, područje oslobođenja od dana pristupa moraju u određenim područjima regulirati i novi Zakon o porezu na dodanu vrijednost, novi Zakon o trošarinama, te dodatni novi Pravilnik o ostvarivanju oslobođenja od plaćanja poreza na dodanu vrijednost i trošarina na uvoz robe za osobe koje putuju iz trećih zemalja. Svi navedeni propisi su također u završnim fazama izrade pred upućivanje na postupak usvajanja.

Naime, sukladno nizu Direktiva Europskog vijeća u poreznoj sferi, prijedlog novog Zakona o porezu na dodanu vrijednost u svojim člancima 44. do 48. propisuje oslobođenja od plaćanja PDV-a kod uvoza, izvoza i isporuka dobara koje su izjednačene s izvozom. Novi Zakon o trošarinama pak, između ostaloga, propisuje oslobođenja od plaćanja trošarina u određenim segmentima uvoza trošarinskih roba iz trećih zemalja. A vezano za oba ova zakona, Pravilnik spomenut u prethodnom stavku regulirati će oslobođenja i ograničenja u putničkom prometu s trećim zemljama. Detaljnije će o ovome biti više riječi u nastavku.


Oslobođenja koja prestaju postojati


Kako je uvodno spomenuto, danom pristupa u potpunosti prestaje primjena oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja (u određenim slučajevima i PDV-a), koja su uređena nacionalnim propisima izvan carinskoga sustava, jer se neposredno na ovo područje primjenjuje isključivo Uredba 1186/2009.

No, u okviru još danas važećeg nacionalnog zakonodavstva – Carinskog zakona, danom prestanka važenja toga zakona prestaje i primjena određenih instituta oslobođenja propisanih člankom 187. toga zakona.

Tako prestaju s primjenom slijedeće olakšice:
- iz članka 187. st. 1. točka 1. - u odnosu na bilateralne sporazume i ugovore s trećim zemljama, te sporazume čiji potpisnik nije Europska unija,
- iz članka 187. st. 1. točka 10. – oprema za prevenciju i gašenje požara,
- iz članka 187. st. 1. točka 14. – roba za obnovu, održavanje i restauriranje spomenika kulture,
- iz članka 187. st. 1. točka 16. – roba primljena po osnovi inozemne donacije,
- iz članka 187. st. 1. točka 17. – predmeti koje kao vlastita djela unesu znanstvenici, književnici i umjetnici, te
- iz članka 187. st. 1. točka 18. – osobni automobili za potrebe invalidnih osoba.


Oslobođenja koja se nastavljaju primjenjivati


Kako je tijekom proteklih godina, u sklopu predpristupnih pregovora, višekratno usklađivano hrvatsko carinsko zakonodavstvo s onim u Europskoj uniji, to su i u području oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja u nekoliko navrata izvršena usklađenja, te je danas više instituta potpuno identično onima koje danas važe u Europskoj uniji , a primjenjivati će se od dana pristupa i u Republici Hrvatskoj. Stoga se samo navode ovi instituti, jer odredbe Uredbe, te skorašnjeg Pravilnika i Naputka neće ništa izmijeniti glede uvjeta i potrebne procedure.

To su oslobođenja:
- pri uvozu osobne imovine fizičkih osoba koje se preseljavaju iz trećih zemalja u RH,
- pri uvozu darova dobivenih prigodom zaključenja braka,
- pri uvozu predmeta nasljeđenih u trećim zemljama,
- pri uvozu obrazovnim materijala i školske opreme,
- pri uvozu kapitalnih dobara i opreme pri doseljenju i prijenosu gospodarske djelatnosti u RH,
- pri uvozu poljoprivrednih proizvoda iz pograničnih područja,
- pri uvozu predmeta za znanstvene, obrazovne i kulturne svrhe,
- pri uvozu robe za znanstvene i medicinske potrebe i istraživanja,
- pri uvozu robe za potrebe humanitarnih djelatnosti,
- pri uvozu robe za potrebe hendikepiranih osoba,
- pri uvozu odlikovanja, priznanja i darova u međunarodnim odnosima,
- pri uvozu predmeta za promidžbu trgovine,
- pri uvozu predmeta u vezi zaštite prava intelektualnog vlasništva,
- pri uvozu obrazaca i isprava,
- pri uvozu pomoćnog materijala kod transportnih operacija,
- pri uvozu goriva i maziva, te
- pri uvozu pogrebnih potrepština.


Oslobođenja koja se mijenjaju


U okviru preostalih nekoliko instituta oslobođenja, dolazi do određenih primjena, iako one neće biti značajnije glede procedura, već poglavito u dijelovima koji se odnose na vrijednosne parametre na koje se primjenjuju.


1. Člancima 23. i 24. Uredbe 1186/2009 propisano je oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja na pošiljke robe zanemarive vrijednosti, koji u bitnome znači da sve pošiljke robe iz trećih zemalja, bilo komercijalne ili nekomercijalne naravi, neovisno o primatelju (pravnoj ili fizičkoj osobi), kao i načinu dopreme (poštom, zrakoplovom ili cestom), ukupne kunske protuvrijednosti same robe do 150,00 EUR-a, ne podliježu plaćanju carine.

No oslobođenje od plaćanja PDV-a na temelju prijedloga članka 44. točka 7. Zakona o PDV-u, i prema odredbama Pravilnika, odnosi se samo na robu do kunske protuvrijednosti 22,00 EUR-a, pa se tako puštanje robe u slobodan promet ostvaruje usmenom deklaracijom, dakle, ne provode se nikakve pisane carinske formalnosti, ukoliko je vrijednost pošiljke do 22 EUR-a, a potrebno je podnijeti carinsku deklaraciju za puštanje u slobodan promet kada pošiljka premašuje ovu vrijednost i iznosi do 150,00 EUR-a, kada će se primijeniti oslobođenje od plaćanja carine ali obračunati PDV na razliku iznad 22 EUR-a.do 150,00 EUR-a.

Kod izračuna vrijednosti za eventualnu primjenu ove olakšice primjenjuje se slijedeće pravilo: Ukoliko je roba kupljena s dopremom i razdvojen je dio koji se odnosi na dopremu robe od same robe, troškovi dopreme neće se uzeti u obzir. Ukoliko je, međutim, roba kupljena sa dopremom i nije razdvojen dio koji se odnosi na dopremu od same vrijednosti robe, ukupan iznos uzet će se kao vrijednost pošiljke.
Predmetna oslobođenja ne odnose se na uvoz duhana i duhanskih proizvoda, alkohola i alkoholnih pića, te parfema i toaletnih voda.


2. Člancima 25. do 27. Uredbe 1186/2009, propisano je oslobođenje od plaćanja carine na nekomercijalnu robu koju fizičke osobe iz trećih zemalja besplatno šalju drugim fizičkim osobama u Republici Hrvatskoj, do ukupne kunske protuvrijednosti pošiljke od 45,00 EUR-a. Ova formulacija znači da pošiljatelj i primatelj pošiljke moraju biti različite osobe.

Da bi se oslobođenje moglo primijeniti u poštanskom prometu s trećim zemljama, okolnosti bitne za primjenu istoga utvrđuje uredujući carinski službenik pregledom poštanskih pošiljaka, te priloženih isprava (računa i sl.), a osnovanost primjene predmetne olakšice, može se utvrditi prema deklaraciji CN 22 ili CN 23, naznaci pošiljatelja na pošiljci, te pregledom pošiljke.

Pregledom pošiljke, ovisno o vrsti robe, količini, vrijednosti i pošiljatelju, uredujući carinski službenik utvrđuje da li se radi o robi za osobnu uporabu - tj. da li je riječ o nekomercijalnoj robi za osobnu uporabu primatelja, te da li je carinska vrijednost pošiljke do 45,00 EUR-a.

Robom za osobnu uporabu smatra se roba kojoj uporaba nije povezana ni sa kakvom djelatnošću profesionalne ili komercijalne prirode, te da je u bitnome namijenjena udovoljavanju potreba kućanstva primatelja.

Besplatna poštanska pošiljka može sadržavati i slijedeće količine niže navedenih trošarinskih proizvoda:

a) duhana i duhanskih proizvoda: do 50 cigareta ili 25 cigarilosa (cigare težine do 3 g po komadu) ili 10 cigara ili 50 g duhana za pušenje, odnosno odgovarajuću kombinaciju količine navedenih duhanskih proizvoda;
b) alkohola i alkoholnih pića:
- destiliranih i žestokih alkoholnih pića s udjelom alkohola većim od 22 %, etilnog alkohola s udjelom alkohola od 80 % i više: 1 litru, ili
- destiliranih i žestokih alkoholnih pića, aperitiva iz vina ili alkohola i sličnih pića s udjelom alkohola 22 % i manje, te pjenušavih i likerskih vina: do 1 litre, odnosno odgovarajuću kombinaciju količine navedenih pića, te
- ostala vina: 2 litre;
c) parfema do 50 ml, ili toaletnu vodu do 250 ml.

Pri tome (za razliku od pravila u putničkom prometu), vrijednost gore navedene robe uključuje se u carinsku vrijednost pošiljke, a koja je mjerodavna za određivanje ima li mjesta primjeni predmetnog oslobođenja. Ukoliko besplatna poštanska pošiljka sadržava gore navedene količine trošarinskih proizvoda, a ukupna vrijednost pošljke ne premašuje kunsku protuvrijednost 45,00 EUR-a, primjenjuje se oslobođenje od plaćanja carine, trošarine i PDV-a.

Neovisno o nedjeljivosti poštanske pošiljke, u smislu članka 26. stavak 2. Uredbe, u svim slučajevima kada carinska vrijednost besplatne poštanske pošiljke premašuje iznos od 45,00 EUR-a, primijeniti će se oslobođenje od plaćanja carine na predmete čija zajednička vrijednost iznosi do 45,00 EUR-a, a za ostatak vrijednosti obračunati carina i PDV.

Poštanske pošiljke koje ispunjavaju uvjete za primjenu oslobođenja od plaćanja carine, oslobođene su i plaćanja poreza na dodanu vrijednost sukladno prijedlogu članka 44. točka 24. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te članku 30. stavak 1 točka 4. prijedloga Zakona o trošarinama


3. Sukladno članku 41. Uredbe 1186/2009, fizičke osobe (hrvatski i strani državljani) oslobođene su od plaćanja uvoznih davanja pri unosu svoje osobne prtljage i robe nekomercijalne naravi, koju kao putnici iz trećih zemalja unose u carinsko područje Republike Hrvatske odnosno Unije u svojoj osobnoj prtljazi. Na navedene predmete, člankom 44. točka 2. prijedloga Zakona o porezu na dodanu vrijednost, propisano je i oslobođenje od plaćanja PDV-a.

Unos osobne prtljage je oslobođen od plaćanja uvoznih davanja bez ograničenja njene vrijednosti, a odnosi se na svaku osobu - putnika, koji ulazi u carinsko područje Unije, bez obzira nosi li prtljagu sobom ili je prispjela zasebno. Roba u osobnoj prtljazi putnika podrazumijeva predmete (u razumnoj količini) za osobnu uporabu, neophodnu putniku za vrijeme njegovoga putovanja i izbivanja izvan mjesta stalnoga boravišta, kao što su obuća, odjeća, higijenske potrepštine i sl.

Ostala roba nekomercijalne naravi, u vrsti i količinama koje nisu namijenjene preprodaji, već osobnim potrebama putnika i članova njegove obitelji, oslobađa se od plaćanja uvoznih davanja, ukoliko njena ukupna vrijednost ne prelazi kunsku protuvrijednost 300,00 EUR-a, a u zračnom i pomorskom prometu 430,00 EUR-a. Ovo oslobođenje odnosi se na svakoga putnika pojedinačno, a može se primijeniti jedanput dnevno. Predmeti koji prelaze navedenu svotu ili nemaju značenje osobne prtljage, podliježu obračunu i plaćanju carine i poreza na dodanu vrijednost (kao i eventualno trošarine).

Putnici mlađi od 15 godina, oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja mogu ostvariti do ukupne kunske protzuvrijednosti 150,00 EUR-a, neovisno o vrsti prijevoznog sredstva kojim putuju.

Člankom 41. Uredbe, izričito je propisano kako svaka zemlja članica ima obvezu pravila putničkog prometa, visine i opsege olakšica u dijelu koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost i trošarine, urediti nacionalnim propisom sukladno Direktivi Vijeća EU br. 2007/74/EZ od 20. prosinca 2007. godine,a da se potom sva oslobođenja od plaćanja PDV-a i trošarine propisana tim propisom automatski odnose i na carinu..

U tome pravcu Porezna uprava i Carinska uprava izradili su prijedlog novog Pravilnika o ostvarivanju oslobođenja od plaćanja poreza na dodanu vrijednost i trošarina na uvoz robe za osobe koje putuju iz trećih zemalja. Prema nacrtu ovoga pravilnika od plaćanja trošarine i poreza na dodanu vrijednost, uz ostalu nekomercijalnu robu spomenute maksimalne vrijednosti, mogu se unijeti i:
a) duhan i duhanski proizvodi: do 200 cigareta ili 100 cigarilosa (cigare težine do 3 g po komadu) ili 50 cigara ili 250 g duhana za pušenje, odnosno srazmjernu kombinaciju navedenih količina duhanskih proizvoda;
b) alkohol i alkoholna pića:
- destilirana i žestoka alkoholna pića s udjelom alkohola većim od 22 %, etilni alkohol s udjelom alkohola od 80 % i više: 1 litra, ili
- destilirana i žestoka alkoholna pića, aperitivi iz vina ili alkohola i slična pića s udjelom alkohola 22 % i manje, te pjenušava i desertna vina: do 2 litre, te
- ostalo vino: 4 litre, odnosno
- odgovarajuća srazmjerna kombinacija količine navedenih pića;
c) pivo – do 16 litara, te
d) parfemi do 50 ml i toaletne vode do 250 ml;

Količine spomenutih trošarinskih roba oslobađaju se, kako je navedeno, temeljem članka 41. Uredbe i od plaćanja carine dakle uvoznih davanja neovisno o njihovoj vrijednosti, a ujedno se ta vrijednost ne uključuje u vrijednost ostale robe nekomercijalne naravi pri izračunavanju vrijednosnog limita za eventualnu promjenu oslobođenja.

Pri unosu istih predmeta u količinama iznad navedenih, a do maksimalno dozvoljenih količina prema članku 22. stavak 6. Zakona o trošarinama (sada još prijedloga), u cijelosti obračunavaju sva uvozna davanja koja se odnose na konkretnu robu.

Samo informacije radi, prema spomenutim odredbama prijedloga Zakona o trošarinama smatra se da uneseni trošarinski proizvodi nisu namijenjeni za komercijalne svrhe ako njihove količine ne prelaze:
– 800 komada cigareta,
– 400 komada cigarilosa,
– 200 komada cigara,
– 1,0 kilogram duhana za pušenje,
– 10 litara jakog alkoholnog pića,
– 20 litara međuproizvoda,
– 90 litara vina, uključujući najviše 60 litara pjenušavog vina,
– 110 litara piva.


4. Prethodno spomenutom Direktivom 2007/74, naloženo je zemljama članicama da za određene kategorije osoba propišu ograničenja za primjenu oslobođenja u putničkom prometu, odnosno koje osobe se ne smatraju putnicima.

Temeljem ove direktive, predloženim Pravilnikom predviđeni su izuzeci, tj. dodatna ograničenja oslobođenja od plaćanja PDV-a i trošarine u putničkom prometu za određene kategorije osoba, koje se ne smatraju putnicima, pa se tako ta ograničenja odnose i na carinu.

Tako, fizičke osobe s uobičajenim mjestom stanovanja u pograničnim području RH i susjednih država, radnici na granici ili u pograničnom području susjedne države, te posade prijevoznih sredstava u prometu između susjednih država i RH, mogu koristiti oslobođenja pri unosu robe nekomercijalne naravi u vrijednosti do 40,00 EUR-a dnevno.

Pograničnim područjem se smatra područje udaljeno najviše 15 km zračne linije od državne granice.

U okviru spomenutog vrijednosnog limita, na koji se primjenjuju olakšice, navedene osobe, mogu unijeti dnevno slijedeće količine trošarinskih roba:
a) duhan i duhanski proizvodi: do 25 cigareta ili 10 cigarilosa (cigare težine do 3 g po komadu) ili 5 cigara ili 25 g duhana za pušenje, odnosno odgovarajuća kombinacija količine navedenih duhanskih proizvoda;
b) alkohol i alkoholna pića:
- destilirana i žestoka alkoholna pića s udjelom alkohola većim od 22 %, etilni alkohol s udjelom alkohola od 80 % i više: 0,25 litre, ili
- destilirana i žestoka alkoholna pića, aperitivi iz vina ili alkohola i slična pića s udjelom alkohola 22 % i manje, te pjenušava i likerska vina: do 0,25 litre, odnosno odgovarajuća kombinacija količine navedenih pića, te
- ostalo vino: 1 litra.

Kod izračuna vrijednosti robe na koju se primjenjuje oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja, u istu se ne uključuje vrijednost trošarinskih proizvoda koji su količinski oslobođeni od plaćanja poreza na dodanu vrijednost i trošarine.

Navedene ograničavajuće odredbe članka 41. Uredbe neće se primjenjivati ukoliko osobe navedene u stavku 1. podnesu dokaz da ne dolaze iz pograničnog područja susjedne treće zemlje.


5. Članci 128 do 131. Uredbe 1186/2009 propisuju posebnu regulativu kod primjene oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja, koje sadržavaju određeni međunarodni ugovori i sporazumi. U ovim člancima se navode neki od multilateralnih međunarodnih sporazuma, koje su praktički prihvatile sve zemlje svijeta, pa tako i Europska unija, te se oslobođenja uređena odgovarajućim odredbama tih ugovora mogu ostvarivati bez zapreka i po pristupu RH u Uniju.

To su primjerice:

- Bečka konvencija o diplomatskim odnosima, NN-MU, br. 12/1993
- Bečka konvencija o konzularnim odnosima, NN-MU, br. 12/1993
- Sporazum o uvozu predmeta prosvjetnog, znanstvenog i kulturnog karaktera s Protokolom,
NN-MU, br. 4/1994
- Međunarodna konvencija za olakšanje uvoza trgovačkih uzoraka i reklamnog materijala,
NN-MU, br. 3/1995
- Konvencija o povlasticama i imunitetima Ujedinjenih Naroda, NN-MU, br. 10/1999
- Konvencija o povlasticama i imunitetima specijaliziranih ustanova, NN-MU, br. 10/1999
- Sporazum o povlasticama i imunitetima međunarodnog suda za pravo mora,
NN-MU, br. 10/2000
- Protokol o povlasticama i imunitetima međunarodne vlasti za morsko dno, NN-MU, br. 10/2000
- Ugovor o suradnji između Vlade RH i Visokog povjerenika UN za izbjeglice, NN-MU, br. 11/2001
- Ugovor o suradnji između Vlade RH i Visokog povjerenika za ljudska prava,
NN-MU, br. 11/2001
- Sporazum između država NATO i država u Partnerstvu za mir o pravnom položaju snaga, NN-MU, br.
14/2001
- Konvencija o međunarodnim izložbama, NN-MU, br. 10/2003
- Europska konvencija o zaštiti arheološke baštine, NN-MU, br. 9/2004
- Sporazum o povlasticama i imunitetima Međunarodnog kaznenog suda, NN-MU, br. 10/2004 i 2/2005
- Sporazum između stranaka Sjevernoatlantskog ugovora o pravnom položaju njegovih snaga, sastavljen
u Londonu 19. lipnja 1951, NN-MU, br. 7/2009, 11/2009 i 2/2010

No, u svim drugim slučajevima namjere uvoza robe temeljem nekog drugog međunarodnog ugovora ili sporazuma, poglavito bilateralnog, neovisno o eventualnom određenju u takvom ugovoru ili sporazumu kako se pri uvozu robe u svezi njegove provedbe primjenjuje oslobođenje od plaćanja uvoznih davanja, ostvarivanje oslobođenja moguće je tek po odobravanju primjene istih od strane Europske komisije, sukladno proceduri iz članka 128. stavaka 2. i 3. Uredbe.

Ažurirano ( Četvrtak, 09 Svibanj 2013 09:58 )